Seljak se vraćao pješke u svoje selo. Usput je kupio jednu kantu, kanister boje, dva pileta i jednog gusana, sve živa perad. Kad je izišao iz trgovine, zastao je i počeo razmišljati kako će sve ovo što je kupio, donijeti kući.
I dok je tako mozgao, pojavi se neka žena i upita ga za put u selo, koje se nalazilo blizu njegovog.
– Baš dobro, kaže seljak, – na mom imanju ima jedan poprečni put koji vodi pravo do tvog odredišta. Ja bih te mogao odvesti do tamo, ali još ne znam kako ću i sam stići kući sa svim ovim teretom.
Žena mu predloži:
– Stavi kanister s bojom u kantu i nosi kantu u jednoj ruci, gusana u drugoj ruci a piliće stavi ispod svake ruke po jedno.
– Puno ti hvala! – čovjek odgovori.
I njih dvoje uhvate zajedno put pod noge. Nakon nekog vremena čovjek reče:
– Idemo presjeći put i krenuti ovom prečicom koja vodi kroz šumu, jer ćemo si skratiti put i tako dobiti puno na vremenu. Žena ga pogleda s izvjesnim oprezom i odgovori:
– Ja sam sama s tobom i ne mogu se obraniti. Kako mogu biti sigurna da me ti, kad uđemo u šumu, nećes silovati?
– Ja teglim kantu, pun kanister, dva pileta i gusana. Kako bih to mogao učiniti s tobom, sa svim ovim teretom na rukama? Ako pustim gusana i piliće, pobjeći će mi svi!
– Vrlo jednostavno, nestrpljivo će ona:
Ti staviš gusana na zemlju i pokriješ ga kantom, kanister s bojom staviš na kantu, kao sigurnost da gusan ne pobjegne …
– a ova dva pileta – pita seljak?
– ja ću ih držati – odgovori ona!
