Dama je otišla na odmor na Havajima. Po dolasku upoznaje crnca i poslije noći strasne ljubavi pita ga kako se zove.
– “Ne mogu vam reći” – odgovori crnac.
Svake večeri su se sastajali i ludo vodili ljubav, i svake noći ga je pitala kako se zove a on je uvijek isto odgovarao. Posljednje večeri na Havajima ponovo ga je pitala:
– “Molim te, hoćeš li mi reći svoje ime?”
– “Ne mogu vam reći ime jer ćete mi se smijati.”
– “Vjeruj mi, zaista nemam razloga da ti se smijem.”
– “Dobro, zovem se Snijeg!”
Žena prasnu u histeričan smijeh, a crnac joj ljutito reče:
– “Znao sam da ćete se smijati!”
– “Ma ne, ne smijem se ja tvom imenu. Razmišljam o svom mužu koji mi neće vjerovati kada mu kažem da sam svakoga dana imala 25 cm snijega na Havajima!” Dođe inspektor da obiđe ludnicu. Uđe on tako u jednu sobu i vidi kako jedan ludak maše rukama levo-desno, a drugi se okačio iznad njega na jednu gredu i visi glavom nadole. Upita on prvog šta radi.
– Zima samo što nije, pa testerim drva za potpalu – odgovori mu ovaj.
– A vi tamo gore, zašto tako visite? – upita ga inspektor.
– Ja sam luster – odgovori mu ovaj.
– Dobro, ali ipak mislim da bi bilo vreme da siđete polako, već ste poplavili u licu – reče mu inspektor.
– E, ne može! Kako ja onda da testeram drva u mraku? – pobuni se ovaj prvi.
